Uz školovane dimnjačare sigurnost je svih okolnih naselja Grada Tuzle
Tradicionalni Stari obrt „Dimnjačar“ Tuzla prostorno se nalazi u centru tuzlanske čaršije , pored kipova u prostoru iz kojeg godinama su dimnjačari sa svojom punom opremom odlazili na trene kroz tuzlanske ulice. Veselili su se ljudi koji su ih sretali sa njima jer su znali da će im susret sa njima donositi sreću.
Stanovnici okolonih naselja Tuzle, sa svojih proplanaka do kojih se dođe krivudavim i brdovitim putem često zbog bilo kakvih problema sa loženjem dimnjaka, očekuju dimnjačara iz Dimnjačarske službe Adila Mehmedovića. Za njegov tradicionalni stari obrt je vezano jedno cijelo razdoblje života u Gradu Tuzli, a 1976 godine bilo je oko 30 dimnjačara, pravo jedno bogatstvo grada, a postojala je škola za dimnjačare i posljednja generacija je odškolovana 1974 godine. Svi oni koji su se školovali morali su raditi uz majstore koji je imao najmanje pet godina radnog iskustva, a morali su biti i članovi dobrovoljnog vatrogasnog društva, ističe Adil Mehmedović , koji je cijeli svoj život posvetio ovom obrtu koji treba da opstane za sva vremena.
O svom poslovanju u ovo vrijeme raznovrsnih previranja i nezaposlenosti u državi Adil Mehmedović kaže: -Tradicionalni stari obrt „Dimnjačar“ Tuzla radi aktivno bez obzora na sve probleme na koje nailazi u svom radu. Dajemo usluge našim starim starim klijentima , redovno se dimnjačari opremaju sa dimnjačarskom opremom i drugom opremom za rad dimnjačarske službe u našem prostoru – ističe Mehmedović, te pojašnjava;- Pored Grada Tuzle prisutni smo i u drugim opštinama , u Živinicama, Lukavcu, Srebreniku, Banovićima, ali i u Tuzlanskom kantonu, po pozivu i šire. Iako je posao veoma težak i opasan naši dimnjačari uspješno prolaze do svakog dimnjaka, krivudavim putevima u tuzlanskim naseljima i van grada. U nas naši klijenti imaju povjerenja jer smo školovani i stručni za ovaj posao , a škole za dimnjačare sada nema, iako insistiram da se Ministarstvo pobrine da školuju dimnjačare. Bio bih spreman obučiti dimnjačare, bez naknade , samo da dimnjačarstvo opstane- ističe Mehmedović koji rukovodi godinama ovom službom , a već je osposobio prostor za praktični dio obuke u svom prostoru. Imamo znanje, prostor, infrastrukturu, opremu i alate za kvalifikovane dimnjačare. Bio bih presretan da naš grad ubuduće ima školovane dimnjačare, kao što je to nekada bilo, sa žalom ističe Adil, te želi da naglasi, da je zbog donesene izmjene Odluke o Komunalnim djelatnostima grada Tuzle došlo do problema funkcionisanja postojeće službe Dimnjačara TISO, pa se očekuje da će se nači rješenje da će svi dimnjačari ravnopravno biti u skladu sa Odlukama o obavljanju dimnjačarskih poslova, baš kako je i ravnopravnost u svemu u našem gradu u ovo vrijeme „pravih“ ljudi koji vode ovaj grad- naglasio je Mehmedović.
Sokaci i predgrađa, planine i kućerci i stanovnici našeg grada očekuju uvijek Adilove dimnjačare da se pojave niz njihove padine , da i pomognu. Tako i građani Tuzle svih generacija žele da sretnu dimnjačara niz tuzlanske ulice, da im donesu sreću u susretu sa njima.
Svakako treba podsjetiti, da je Adil Mehmedović dobio plaketu „Lider biznisa TK 2020“- Dimnjačar godine , koja ponosno visi u njegovom skromnom prostoru na zidovima, na kojima su postavljene i druge plakete i fotografije dimnjačara iz svih vremena u kojima je ova Služba djelovala jedina u Gradu Tuzli.
Duška REBIĆ
