Urbanisti bi trebali okrenuti novi „list“

Urbanisti bi trebali pronaći inspiraciju u prirodi i gradove sutrašnjice graditi u drvu. Drvene zgrade imaju minimalni ugljikov otisak i time najmanji utjecaj na okoliš, a za njihovu gradnju trebalo bi koristiti i drvene ostatke.

Europski i američki znanstvenici imaju cjeloviti odgovor na izazov gradova sutrašnjice, a to je prelazak na drvo i gradnja zgrada od drveta što bi rezultiralo smanjenjem opasnosti od još većeg porasta svjetskih temperatura. Rezultati njihovog istraživanja objavljeni su u online časopisu Nature Sustainability.

 Njihovi su razlozi jasni i jednostavni: za proizvodnju čelika ili betona potrebna je energija, a također je potrebno prethodno rudarenje i vađenje sirovina što su procesi koji ugrožavaju preostalu divljinu.

 Šume predstavljaju skladište atmosferskog ugljikovog dioksida te ako bi se drvo iz svjetskih šuma koristilo za izgradnju kuća i ureda koji će biti potrebni za dodatnih 2,3 milijarde stanovnika gradova, broja ljudi koji se očekuje do 2050. godine, veliki bi gradovi mogli postati velika skladišta spremljenog ugljika.

Nadalje, nova bi stabla mogla rasti na području koje je ostalo nakon sječe stabala kako bi se svijetu dodalo još alata za skladištenje ugljika. Novi gradovi mogli bi postati neka vrsta bankovnog trezora u koji bi se spremalo do 700 milijuna tona ugljika godišnje koji bi se u protivnom jednostavno ispustio u atmosferu u obliku stakleničkog plina.

„Od početka industrijske revolucije u atmosferu ispuštamo sav ugljikov dioksid koji je skladišten u šumama i tlu“, navodi Galina Churkina s Instituta za istraživanje klimatskog utjecaja u Potsdamu (PIK Potsdam) u Njemačkoj. „Htjeli smo pokazati kako postoji opcija vraćanja velikog dijela ovog ugljika natrag na tlo.“

Otpornost na vatru

Drvo je gorivo i jako dobro izgara. Paradoksalno je da debla i obrađivano lamelirano drvo ne izgaraju tako dobro. Strukturne drvene građe se mogu začađiti u požaru, ali pokazalo se da ih to čini otpornijima na gorenje. Eksperimenti i istraživanja pokazali su kako zgrade visine do 18 katova izgrađene od drveta mogu biti otporne na vatru.

Atmosferski ugljikov dioksid, koji se procesom fotosinteze pretvara u drvena vlakna visoke čvrstoće, može se pretvoriti u siguran materijal – ojačani beton, ali prema istraživanju objavljenom u časopisu Nature Sustainability, proizvodnja betona u 2014. godini rezultirala je ispuštanjem 1.320 milijuna tona ugljikovog dioksida u atmosferu, dok se proizvodnjom čelika ispustilo dodatnih 1.740 milijuna tona.

Rudarstvo u Brazilu je u razdoblju između 2005. i 2015. godine bilo odgovorno za gubitak 9 % ukupnog tla Amazonije tijekom tog desetljeća. Pretraživanjem područja ili vađenjem mineralnih ruda uništena je 12 puta veća površina od one predviđene rudarskim najmovima.

Potsdamski znanstvenici nisu prvi koji predlažu drvo kao alternativu za cigle i mort ili bambus kao zamjenu za beton, čelik i staklo, ali njihova je analiza do sada svakako najdetaljnija analiza novog načina za suprotstavljanje klimatskom izazovu gradova sutrašnjice.

U istraživanju je proučavan niz scenarija kako bi se provjerila njihova tvrdnja. Nove gradske strukture moraju biti izgrađene tako da pružaju smještaj dodatnom milijunu ili više ljudi svakog tjedna tijekom sljedeća tri desetljeća. Trenutno se očekuje da će manje od 1 % građevina biti izgrađeno od drveta.

Peterokatnice izgrađene od lameliranog drveta mogle bi skladištiti 180 kilograma ugljika po kvadratnom metru što je tri puta veća količina od one koju skladišti biomasa iznad tla u prirodnim šumama. Kada bi se proizvodnja od drveta povećala na udio od 10 %, nove konstrukcije mogle bi skladištiti 10 milijuna tona ugljika godišnje, a kada bi se na svjetskoj razini taj broj povećao na 90 %, brojka bi dosegla približno 700 milijuna tona.

„Stabla nam pružaju tehnologiju neusporedivog savršenstva,” navodi Hans Joachim Schellnhuber, koautor istraživanja te osnivač i direktor Instituta u Potsdamu.

„Uzimaju CO2 iz atmosfere i lagano ga pretvaraju u kisik koji udišemo i ugljik u deblima koji koristimo. Ne postoji sigurniji način za skladištenje ugljika kojeg se mogu dosjetiti.“ – tvrdi Hans Joachim Schellnhuber. „Zajednice dobro iskorištavaju drvo za gradnju već stoljećima, ali trenutni izazovi za stabilizaciju klime pozivaju na ozbiljno povećanje udjela izgradnje od tog materijala. Kada bismo preradili drvo u moderne građevinske materijale i pametno upravljali sječom i konstrukcijom, mogli bismo za sebe izgraditi siguran dom na Zemlj