Danas u Dramar centru Tuzla održan Okrugli sto, u organizaciji Koalicija organizacija koja okuplja osobe sa invaliditetom Tuzlanskog kantona, na temu Kvalitetno Inkluzivno Obrazovanje Sada, a shodno članu 24 Konvencije UN o pravu osoba sa invaliditetom.
Koalicija organizacija koja okuplja osobe sa invaliditetom sa područja Tuzlanskog kantona želi veće učešće u kreiranju novog dokumenta koji će se naći pred kantonalnim institucijama, a nakon toga i u strateškoj primjeni, po pravu na kvalitetno obrazovanje ovih osoba.
Učesnici Okruglog stola iznijeli su brojne probleme kako u obrazovanju tako i druge probleme na koje nailaze invalidne osobe iz ovog Kantona.
Neke od zamjerki prisutnih i konstatacija je da nema Inkluzije bez zapošljavanja stručnjaka edukacijsko rehabilitacijskog profila u škole, vrtiće i ostale odgojno obrazovne, socijalne i zdravstvene institucije. Ali škole su prioritet! Tužno je da neko kaže treba 8-oro djece da bi škola dobila defektologa. Pa zar i jedno dijete nije dovoljno bitno. Zar su “normalna” djeca toliko bitnija pa imaju čak 30 nastavnika, ali ne i jednog defektologa (socijalnog pedagoga, logopeda, audiologa, specijalnog edukatora rehabilitatora) jer za njega nema novca!
Inkluzija nije prosto moguča jer jedan nastavnik ne može pružit sve što treba djetetu s teskočama, pored ostalih 24-oro u jednom razredu. I onda se nudi roditelju da ne radi (citaj majci) jadnih 300 KM, da ne ide na posao da se samo brine djetetom. Pa da nam je svima na sramotu!!!! A svaki dan čujemo da su neki milioni izdvojeni za neka “BITNA” pitanja. Zar jedan ljudski život, jedno naše dijete nije najbitnije.
A inspekcije nam ništa ne rade ni po pitanju kontrole kvotnog zapošljavanja, gdje na 15 osoba redovne populacije, mora ići jedno s teskočama.
Nešto više o ovom skupu rekla nam je Adisa Kišić, uposlenica Informativnog centra za osobe sa invaliditetom LOTOS Tuzla:
