Aluminiju se ne može desiti čudo, što veće budu nade bit će više razočarenja

“Ne može se desiti nikakvo čudo. To ne postoji ni u teoriji ni u praksi. Što veća budu očekivanja, bit će veća razočarenja. Postoji samo ekonomski račun. Treba se povući crta da se vidi koliko je napravljeno troška. Na Aluminiju se pokazala sva nesposobnost vlasti što uprvalja cjelokupnim sistemom. Danas je to Aluminij, sutra će biti rudnici… Svi su rudnici u gubitku kapitala. Kako će se zatvoriti dubioze? Stečaj se mora provesti. U stečajnom postupku treba vidjeti zašto je došlo do gubitka”, kazao je profesor Kešetović.

Najveći problem su, ocjenjuje profesor Kešetovića, u gubici kapitala.

“Novac ne može ispariti. Gdje je taj novac? Ako imate gubitak, onda je taj novac negdje otišao. Razlika je samo u rezidualnoj vrijednosti, ako se provede stečaj. Treba da se oduzmu akumulirani gubici na kapitalu od rezidualna vrijednosti i uvidjeti gdje je otišao novac. Neko je isisao taj kapital. Gdje je taj kapital? Revizija znači ponovno gledanje. Ponovnim gledanjem se utvrdilo da nema kapitala. I da su akumulirani gubici. Ali niko ne govori o tome gdje je taj kapital. U tome je suština”, kategoričan je Kešetović.

Upozorava da zbog takvog stanja u Aluminiju, ali i u drugim javnim preduzećima, niko ne snosi posljedice.

“Mi odmah ispoljavamo socijalnu dimenziju tako što ističemo da Aluminij ima više od hiljadu radnika. Ako postoje gubici, s druge strane postoje i dobici. Da li je taj kapital neko prelio na drugu stranu. Da li je taj novac ukraden? Negdje je presut. Ljudi se igraju sa milionima a gubitak radnih mjesta je posljedica. Mi smo država s najmanjim dohotkom, a sa najvećim cijenama i najvećim fiskalnim opterećenjima. To plaćaju građani. I ovo će platiti građani. Radnici će biti kolateralna šteta izgubljenog posla. Sistem će se završiti na tome”, ocijenio je profesor Kešetović.

Podsjeća da je nedavna analiza pokazala kako je najgore stanje u javnom sektoru.

“Javni sektor generira gubitke, generira dubioze, državni kapital nema stopu prinosa, ne upravlja… Je li neko pitao zašto elektroprivrede ili telekomi ne generiraju stotine miliona maraka u javne prihode, koji bi trebali da poboljšaju ukupan segment javne potrošnje, da ne idemo u kreditna zaduženja, fiskalne terete… Nama se odlijeva kapital. Stvaramo gubitke. Ne stvaramo stopu prinosa”, istakao je Kešetović.

Upozorava kako su nameti suština ovdašnje ekonomske politike.

“U teoriji se ovo stanje zove bankrotstvo. Ali država ne može bankrotirati, samo narod može osiromašiti. Ona taj sav teret prebacuje na narod. Sistem se tako održava, on odgovara postojećoj strukturi. Ta struktura je zauzela određene položaje, izvršila redistribuciju dohotka. Naša ukupna ekonomija i društvo polako stagnira. Mi nismo u recesiji. Mi smo u stalnoj stagnaciji. Tako će biti dok god ne budemo imali stope rasta s dvocifrenim brojevima”, zaključio je profesor Izudin Kešetović.