On je povratnik iz Njemačke. A kod njega, svake godine, isti, ali i novi povratnici. Rode. Uvijek u paru. Glorija i David u Bok Jankovac kod gazda Mirke, stigli su prije nešto više od deset godina. Od tada se svake godine vraćaju. Bez izuzetka i ove. Rode su se vratile u Gradišku.
Stari, poznati turisti, ponovo su tu. Neplaćeno prenoćište, svake godine pronađu na imanju domaćina Imre, u selu poznatijeg kao Mirka. Svoje omiljene goste, rode, Imre svake godine dočekuje i ispraća. Tako je bilo i ove. Nešto ranije, stigao je David.
“Glorija, to mu je žena. Glorija i David i onda imaju ovdje njihova djeca što su se raselila ovdje po selu , a valjda će biti još evo počeli su još dva gnijezda, onda ćemo imati pet gnijezda u selu ove godine”, kaže deda Imre Kekeny Seken.
N1: Plate li kiriju?
Mirko: Ne plaćaju ništa, samo odu i vrate se, ja platim. Ove godine su se rano vratile, petog marta se vratile. Kod mene prvog, a neki dan su se vratile i ove druge.
Pa tako, na samom ulazu u grad, kao da su one domaćini a ne gosti, dočekaće vas drugi par roda.
I to na svoj način. Klepetanjem.
Osim, što su komunikativne. Pred kamere rado stanu… Svjesne da plijene pažnju. Pa nisu ni stidljive.
“Sad je sezona parenja, došle su, smjestile su se, popravljaju gnijezdo, pare se… Doći će onda nova jaja, otprilike četiri do pet jaja u sezoni parenja. Evo je upravo slijeće, donijela je građevinski materijal za popravku samog gnijezda”, priča Mirko Samardžija, veterinar i mještanin.
Iako većinu posla u izgradnji doma i donošenja hrane obave same, da im pripomognu nađu se pojedini mještani. Zbog čega i ne čudi.
Više od 20 godina, rode se vraćaju u nekoliko naselja u Gradišci. Mještani, kažu da su već odavno postale jedan od simbola a malo je poznato da je u ovom kraju nastanjena najveća kolonija bijelih roda u BiH.
Roda ne nedostaje, ali ni djece u selima kod Gradiške. Fizički ih nisu donijele, ali jesu nagovijestile. Vjeruju, mještani. A vjeruju i njima.
“Ja znam da će se one vratiti, kad odu ja njih pratim. Dignu se gore i uhvate pravac dole i tako i dolaze nazad. I ja ih čekam stalno. Pratim sa dvogledom”, otkriva Imre Kekeny Seken.
A da ima mjesta i za nove, Imre se već pobrinuo. Stubovi sa okvirima da Rode u njima lakše naprave gnijezdo, već ih čekaju. Njihovo je samo da, kako i Imre kaže, uhvate dobar pravac.
